Dječak koji je darivao osmijeh
U malenom selu na brijegu, živio je dječak po imenu Luka. Bio je sin skromnih roditelja koji su vrijedno radili na zemlji kako bi priuštili ono osnovno. Luka nije imao mnogo igračaka, niti raskošnu odjeću, ali imao je srce puno ljubavi i ruku uvijek spremnu za pomoć.
Svako jutro, prije nego bi krenuo u školu, Luka je obilazio svoju ulicu. Staroj baki Ani donosio bi kruh iz pekare, jer njezine noge više nisu mogle izdržati dugi put. Gospođi Mirjani, koja je imala vrt pun cvijeća, pomagao je zalijevati biljke dok bi ona pripremala čaj. Čak bi i malom Mateju, kojem je bicikl bio pretežak, pomagao ga izvući iz dvorišta kako bi mogao voziti s prijateljima.
Luka nije očekivao ništa zauzvrat. Kad bi ga netko pohvalio, on bi samo slegnuo ramenima i rekao:
"To nije ništa posebno, svi bismo trebali pomagati jedni drugima."
Ali za sve u ulici, Luka je bio poseban. Njegova djela, koliko god sitna bila, činila su živote susjeda ljepšima.
Jednog dana, selo je pogodila jaka oluja. Kiša je lila bez prestanka, a vjetar je rušio grane i nanosio blato na sve strane. Nakon što se oluja smirila, svi su izašli na ulice kako bi vidjeli štetu. Drveće je bilo porušeno, ograde oštećene, a nekoliko kuća poplavljeno.
Bez da ga je itko pitao, Luka je odmah krenuo pomagati. S malim alatom koji je imao kod kuće, počeo je popravljati ogradu gospodina Stjepana. Zatim je s drugim dječacima nosio pijesak kako bi napravili barijeru oko Mirjanine kuće. Posljednji zadatak bio je najteži – pomagao je čistiti mulj iz bakine kuće dok se nije vratio njezin osmijeh.
Navečer, dok je Luka odmarao na stubama svoje kuće, čuo je kucanje na vratima. Pred njim su stajali svi susjedi, držeći male darove – domaći kolač, novu bilježnicu, pa čak i stari bicikl koji su obnovili samo za njega. Baka Ana mu je prišla i rekla:
"Luka, ti si naše sunce nakon svake oluje. Hvala ti na svemu."
Luka se samo nasmijao i tiho odgovorio:
"Hvala vama što ste uvijek uz mene. Svi smo mi jedno veliko selo."
Te je večeri, pod zvijezdama, Luka zaspao s osmijehom na licu, znajući da sreća nije u stvarima, već u ljubavi i zajedništvu koje dijelimo s drugima.
Primjedbe
Objavi komentar