Evo jedne priče o veseloj djeci u malom selu:
---
### **Djeca iz Gajevca**
U srcu brežuljkastog kraja, u malom selu Gajevcu, živjela su djeca koja su svojim smijehom ispunjavala svaki kutak sela. Gajevac je bio mjesto okruženo gustom šumom i livadama prepunim cvijeća, a kroz selo je tiho žuborio potok koji je bio njihovo omiljeno igralište.
Jednoga toplog proljetnog jutra, nakon što su se oblaci razišli, djeca su se okupila kod stare kruške na kraju sela. Kruška je bila njihovo mjesto sastajanja, pravo malo kraljevstvo pod granama. Marko, najstariji među njima, predložio je:
„Hajde da napravimo najduži most od kamenčića preko potoka! Tko uspije preći a da mu most ne pukne, dobiva titulu kralja sela!“
Ivana, kojoj je oduvijek bio izazov pokazati da može sve što i dečki, odmah je rekla:
„Samo ako pobjednik dobije krunu od maslačaka!“
Djeca su se rastrčala, tražeći savršene kamenčiće i grančice. Netko je donosio veliki, težak kamen, dok su manji skupljali šarene oblutke s obale. Smijeh i dovikivanje odzvanjali su selom, a prolaznici su se sa smiješkom osvrtali prema tom veseloj družini.
Marko je prvi završio most, ali kad je kročio na njega, kamenje je popustilo, a on je završio s jednom mokrom tenisicom. Svi su se smijali, čak i Marko, dok je cijeđenjem čarape izazvao najviše veselja. Zatim je na red došla Ivana. Pažljivo je slagala korak po korak, sve dok nije stigla na drugu obalu. Uzbuđeno je podignula ruke:
„Titula je moja!“
Djeca su slavila njezinu pobjedu, a Mara je ubrzo isplela krunu od maslačaka. Ivana ju je ponosno stavila na glavu i proglasila:
„Danas smo svi kraljevi i kraljice! Sutra ćemo igrati lov na blago.“
Kad je sunce počelo zalaziti, djeca su se razišla kućama, ali su dogovorili da se sutradan opet okupe kod stare kruške. I tako su prolazili njihovi dani, ispunjeni igrom, smijehom i beskrajnim pustolovinama.
Jer u Gajevcu, veselju nikad nije bilo kraja, a njihovo prijateljstvo bilo je ono što je selo činilo posebnim.
---
Kako ti se sviđa priča? 😊
Primjedbe
Objavi komentar