Bila jednom davno, u zabačenom planinskom selu, grupa djece čista srca i plemenitih namjera. Njihovo selo bilo je skromno, ali puno ljubavi i zajedništva. Živjeli su u skladu s prirodom, pomažući starima i brinući se o životinjama.
Jednog hladnog zimskog dana, kada je snijeg prekrio selo, do njih je stigla vijest da se starac iz susjednog sela izgubio u šumi. Djeca nisu čekala odrasle da odluče – okupila su se, ponijela fenjere i dekice te krenula u potragu. Noć je bila mračna, a vjetar je zviždao kroz grane, ali njihova hrabrost nije posustajala.
Nakon dugog traganja, pronašli su starca sklupčanog pod velikom jelom, promrzlog i iznemoglog. Omotali su ga svojim kaputima, dali mu toplu juhu koju su ponijeli i zajedno ga odveli natrag u selo.
Kad su stigli, cijelo selo se okupilo da ih dočeka. Starac se zahvalio djeci suznih očiju, a stariji su im rekli da su svojim djelom pokazali pravo značenje ljubavi i zajedništva. Od tog dana, djeca iz tog sela bila su poznata ne samo po svojoj dobroti, već i po hrabrosti koja je nadahnula generacije koje su došle poslije njih.
I tako priča o plemenitoj djeci iz malog sela ostade upamćena kao svjetionik dobrote u svijetu.
Primjedbe
Objavi komentar