**Djeca koja su nasmijavala cijelo selo**
U malom selu na brdovitom Balkanu, gdje su kuće bile prekrivene crvenim krovovima, a dvorišta mirisala na svježe pečeni kruh, živjela je skupina nestašne djece poznata kao "Brđani Smjehova". Ta su djeca bila prava mala čarolija u ljudskom obliku – ne zbog svog izgleda ili posebnih talenata, već zbog svojih nepresušnih ideja kako nasmijati svakoga tko bi im se našao na putu.
Najstariji među njima bio je Pero, dječak s naočalama koje su stalno klizile niz nos. Pero je bio glavni um u njihovim šalama, pravi strateg smijeha. Njegova sestra Mila bila je majstorica oponašanja, mogla je glasom i gestama savršeno imitirati svakog stanovnika sela. Tu je bio i Luka, izumitelj, koji je izrađivao najneobičnije naprave iz lonaca, starih čarapa i kakvog seoskog otpada. Najmlađi je bio Miško, petogodišnjak koji je imao samo jednu ulogu – nevjerojatno slatko izgledati dok su odrasli padali od smijeha.
Jednog ljeta, Brđani Smjehova odlučili su izvesti šalu koja će ući u povijest sela. Krenuli su s pripremama za "Festival preokrenutih uloga". Pero je predložio da svi glume odrasle iz sela, dok će odrasli morati igrati djecu. Napravili su kostime: Mila je obukla bakin preveliki kaput, stavila maramu i stalno govorila, "Jao, leđa me ubiše!" Luka je izradio umjetne brkove od kukuruzne svile i glumio strogog seoskog učitelja. Miško je nosio tatine gumene čizme koje su mu dosezale do bedara i pjevao stare seoske pjesme s neizbježnim pogreškama.
Svi odrasli, pa čak i najstroži seoski starješina, sudjelovali su u igri jer nisu mogli odoljeti dječjoj upornosti. Seoski trg bio je prepun smijeha kada su djeca počela "održavati sastanke" o ozbiljnim temama poput toga tko će prvi nahraniti kokoši ili koliko je mrkvi potrebno da se skuhaju najbolje juhe.
Kao vrhunac šale, Pero je iz Luke izvukao njegov najnoviji izum – ogromnu praćku izrađenu od starog bicikla i dvije gume. Djeca su odrasle gađala balonima punim vode dok su ovi trčali i vikali: "Dosta! Dosta, ovo je zločesto!" Ali nitko se nije ljutio, jer su svi plakali od smijeha.
Festival je trajao cijeli dan, a selo se dugo sjećalo te šale. Djeca su osvojila ne samo smijeh već i trajnu ljubav svih stanovnika. "Brđani Smjehova" postali su legenda, a odrasli su često govorili: "Tko zna kakvu će šalu smisliti iduće ljeto?"
I zaista, djeca su već smišljala novi plan... 😊
Primjedbe
Objavi komentar