Zagrebačka priča o djeci koja su pomagala siromašnima na trgu
Na jednom od najživopisnijih trgova u srcu Zagreba, Gornjem gradu, svakog jutra okupljala su se djeca iz okolnih ulica. Bio je to poseban trg, jer su na njemu susretali ljude različitih sudbina – trgovce, prolaznike, ali i one koji nisu imali ni za osnovne potrepštine.
Među njima bio je i starac Marko, kojeg su svi poznavali po njegovom pletenom šeširu i toplom osmijehu, unatoč tome što je često bio gladan. Djeca su ga zavoljela jer im je pričao priče iz nekih davnih vremena, o starom Zagrebu i njegovim tajnama.
Jednog dana, mali Ivica, najmlađi od djece, donio je ideju: "Zašto mi ne bismo pomogli Marku i svima koji nemaju dovoljno?" Djeca su se odmah složila. Krenuli su sakupljati voće iz svojih vrtova, stare igračke i pokoju kunu koju su dobivali za džeparac. Organizirali su mali štand na trgu, nazvan "Štand dobrote".
Svaki dan na tom štandu nudili su svoje darove ljudima koji su prolazili trgom. Ali umjesto da prodaju, oni su sve poklanjali potrebitima. S vremenom su se pridružili i odrasli – pekar je donosio kruh, cvjećar cvijeće, a trgovci su ostavljali ono što nisu uspjeli prodati.
Trg je postao simbol zajedništva i dobrote. Starac Marko, koji je prvi primio pomoć, postao je i njihov najvatreniji podržavatelj. Naučio je djecu izrađivati male rukotvorine koje su prodavali kako bi prikupili još više sredstava za pomoć.
Priča o djeci sa Štanda dobrote ubrzo se proširila cijelim gradom, a trg je dobio nadimak Trg dobrote. Svatko tko bi ondje došao osjetio bi snagu zajedništva i jednostavnu, iskrenu želju za pomaganjem.
Primjedbe
Objavi komentar